PRODANA DUŠA
piše: Milan Topić
Uvriježeno je mišljenje kako je konkurencija dobra stvar; možda u svijetu hardvera, ali u svijetu igara je pravo prokletstvo. Gomila konkurenata vas tjera da igrate na sigurno, a to znači ulizivanje određenoj publici - onoj koja si može priuštiti vaš proizvod i onoj koje ima najviše. U slučaju Colin McRae DiRT-a, to je SAD.
Colin već jedno vrijeme ne blista, no DiRT je drugačiji - on ima lažan sjaj. Igra izgleda fantastično, no odmah vas pozivamo da bacite pogled na info-tablicu i pogledate službenu minimalnu i preporučenu konfiguraciju. I da vam kažemo, mi imamo preporučenu konfiguraciju (s 4 GB RAM-a), ali igra ne radi savršeno cijelo vrijeme! Baš dobro.
Iza tog silnog sjaja krije se zapravo velika praznina; ne mislimo pri tome na šest modova vožnje, nekoliko vrsta natjecanja, karijeru u kojoj imate preko 60 utrka.... Ne, ne, sve to je OK. Mislimo na osjećaj vožnje i neke druge sitnice.
Sva vozila u igri zbog nekog razloga izgledaju kao da lebde par centimetara iznad tla i ne ostavljaju dojam da posjeduju masu. U vožnji se to ne osjeti toliko pa je skretanje i ubrzavanje koliko-toliko normalno, ali kočenje je druga priča. Velik broj vozila koči kao da se na njih ne odnose zakoni fizike - prašnjav put, brzina preko 100 km/h, težak auto, ali mali pritisak na kočnicu i na nuli ste za par sekundi. To potpuno ubija mogućnost proklizavanja kroz zavoje, jer stanete čim pipnete kočnicu, a ako pak probate samo pustiti gas, ne usporite koliko biste zapravo trebali. Mislili smo da je to pojava vezana za PC, no isprobali smo igru na Xboxu 360 i stanje je apsolutno isto. Ni mijenjanje razine težine ne popravlja stvari.
Fizika se jednim dijelom ipak ponaša kako treba, sudari su spektakularni kao i savijanje metala, ali teške arkadne vode u kojima sada Colin plovi znaju iznjedriti čudne efekte - recimo, naletite li na kamen uz cestu, auto se može preko haube okrenuti na krov. Ili ako se prevrnete na bok, često se dogodi da nastavite kliziti, čudesno se zalelujate i najednom ste opet na sva četiri kotača.
Najžalosnije od svega je što je to samo početak - tokom igre otkrit ćete kako brzinskih ispita, samog srca reli-igara, skoro uopće nema, tj. izgubili su se u utrkama kamiona, buggyja i ostale američke razbibrige.
Tu su meniji koji prvi put kad ih vidite izgledaju fantastično; sve je animirano, trešti, puno boja, statistike se bacaju, ali te animacije i blještavilo ne mogu se zaobići. Tako kad vozite 10 ili 15 utrka zaredom, izgubite desetke minuta na glupe animacije i govorancije koje vas ne zanimaju niti ih želite vidjeti.
Zapravo, ako gledamo igru u cjelini i vidimo da u nazivu ima DiRT umjesto Rally, iskustvo je još uvijek jezovito. Promašen koncept, prenatrpano glupostima koje ne želite, jako loš osjećaj vožnje - sve to apsolutno nema veze s Colinom kakav bi trebao biti. Ukoliko želite igrati reli, preporučamo Richard Burns Rally, a ako želite igrati odličnu igru s mnogo disciplina i milijardu auta, TOCA Race Driver 3 je igra za vas.
